|
Rodjen u Mostaru 1868, umro
1924, poslednji pesnik vukovske orjentacije sa modernijom ekspresijom nekoliko
zbirki pesama-Pjesme, Na Starim Ognjistima, pokazuju pesnika snazne emocije,
elegicnog tona i melodicnog izraza, koji je ostvario niz pesama duboke inspiracije
i dozivljenog tona posebno se isticu rodoljubive pesme, s izrazitim socijalnom
i nacionalnom notom "O klasje moje", "Ostajte ovde" i dr. |
| NA
UBOGOM POLJU Ne cuje se pjesme veselja i zetve, Samo sum zalosne robinje Neretve Hladan vjetar nosi preko pusta kraja. Ovo zemlji Gospod srece dao nije, Pritisk'o je jadom i cemerom dugim.. Dok se sunce radja narodima drugim, Nas studena zima razdire i bije... O, zar nije dosta nevolje i tuge I surova puta sto reze i bode ? Vaj, uzaman more nase krvi ode... Moja jadna zemljo, zar smo i sad sluge... Gde su nase muke ?! Gde su nase zrtve ?! Zar ne cuje niko sve jace i jace Krv nasih otaca kako ljuto place, I kako se tresu one kosti mrtve ? Tesko nama, eno, tudjin se veseli, I sva blaga nasa otima i hara... I Bog mu pomaze i njime se stara, A nas jadni seljak crna hleba zeli. Na ubogom polju svoga zavicaja On ne pjeva pesmu veselja i zetve. Samo sum zalosni robinje Neretve, Hladan vjetar nosi preko pusta kraja. |
|
MI ZNAMO
SUDBU Nju nece nigda ustaviti niko! Narod je ovi umirati sviko U svojoj smrti da nadje lijeka. Mi put svoj znamo,put Bogocovjeka, I silni kao planinska rijeka, Svi cemo poci preko ostra kama! Sve tako dalje, tamo do Golgote,
|
|
Pusto li ces biti, Nevesinje ravno, Rasadnice srpstva, kolijevko lava! Pusto, jer se, eto, seli pleme slavno, A nasa buducnost, gde je ona? - Spava. Vjerovasmo u nju ko u sveti zivot Vasijija svetog sto klonule snazi! Vjerovali smo u nju ko u vjecni zivot. Vjerujuci u vas, o orlovi nasi! A sada vjera nasa umire i gasne, Mutno oko gleda u nebo bez zraka... Pred ikonom placu javor-gusle jasne Jer ostade zemlja bez svojih junaka.. Braco, zar vas dusa ni malo ne boli? Zar vam nije zao ovih polja ravnih, Gdje se jedno more nase krvi proli I gdje leze kosti otaca nam slavnih? Zar vam nije zao, na ognjistu onom Gdje vas oganj grijo sto ce tudjin biti? Sto ce nase gore pogrebnijem zvonom Odjeknuti tuzno, a mi suze liti? Il ne znate da je izdajstvo junaku Ostaviti zemlju gdje ga majka rodi? Ostaviti brata, bez snage u mraku, S nevoljama dugim da sam borbu vodi? O, ne dajte, Srbi, da Vukova ljaga Okalja vam obraz cist ko sunce s neba! Ne idite braco, od rodnoga praga, jer mucenoj zemlji mucenika treba.. Treba muske snage i viteskih ruka Treba Obilica i slobodnih lava. Treba vise smrti i vasijeh muka, Jer, tamo daleko, nasa zora spava... |
|
A majka vasa zemlja vam je ova Bacite pogled po krsu i polju, Svuda su groblja vasih pradjedova. Za ovu zemlju oni behu divi, Uzori svijetli, sto je branit znase, U ovoj zemlji ostanite i vi, I za nju dajte vrelo krvi vase. Ko pusta grana, kad jesenja krila Trgnu joj lisje i pokose ledom, Bez vas bi majka domovina bila A majka place za svojijem cedom. Ne dajte suzi da joj s oka leti, Vrat'te se njojzi u narucja sveta Zivite zato da mozete mrijeti Na njemom polju gdje vas slava sreta! Ovde vas svako poznaje i voli, A tamo niko poznati vas nece Bolji su svoji krsevi i goli No cvijetna polja kud se tudjin krece. Ovdje vam svako bratski ruku steze - U tudjem svijetu za vas pelen cvjeta Za ove krse sve vas, sve vas veze: Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta. Ostajte ovdje!... Sunce tudjeg neba Nece vas grijat ko sto ovo grije, - Gorki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije... |
|
JESEN
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi, Hladan, bez duse, bez vatre i krvi, K'o da mi zbori: nema ljeta vise! Za drustvo nekad ne bjese nam stalo, O sebi samo govorasmo dugo No danas, draga, sve je, sve je drugo Sada smo mudri i zborimo malo. ... Proslo je ljeto! Mutna jesen vlada. U srcu nasem ni jednog slavulja Tu hladan vjetar svele ruze ljulja I mrtvo lisce po humkama pada... |
|
Koliko je srece u casima ovim, U nasoj rijeci brdo se ogleda Dodji, jer mi srce vise mira ne da - Ja sam zedan, draga, tvojih poljubaca. Ne moli se tamo, pred ikonom starom! Ovdje u slobodi, pred nebom - oltarom, Sa koga nam Gospod o milosti zbori, Dodji, da zajedno molimo nas dvoje: Ja cu sve da ljubim, oci, usne tvoje, A ti strepi, drsci i sa mnom izgori. |
|
Prosuce se miris plavih jorgovana I pahulje snjezne padace sa grana U nas bistri potok sto bastom krivuda. Uzvice se ljeljo nad nasim Mostarom, I svaki ce prozor zasuti beharom, Da probudi srca sto ljube i gore... Zato nemoj, draga, da te san obrva! Dodji, i u basti budi ruza prva, I na mome srcu mirisi do zore! |
|
Ne vjeruj u moje stihove i rime I prelije srmom vrh modrijeh krsa Tamo, gdje u grmu proljece leprsa I gdje slatko spava nas jorgovan plavi, Dodji, cekacu te! U casima tijem, Kad na grudi moje priljubis se cvrsce, Osjetis li, draga, da mi t'jelo drsce, I da silno gorim ognjevima svijem, Tada vjeruj meni, i ne pitaj vise! Jer istinska ljubav za rijeci ne zna, Ona samo plamti, silna, neoprezna Niti mari, draga, da stihove pise. |
|
Nekada sam i vas na koljenu cupko, I donosio vam slatke secerleme, I ljubio dugo vase plavo tjeme, I celo, i lice nevino i ljupko. No dani su prosli ko rijeka nagla, Ko trenutni snovi, kao puste varke: Sad na vasem licu sjaj mladosti zarke, A na mom jesen i turobna magla. Ja znam, vase srce sada vatrom gori, Moje hladna zima okiva i mori Vase oci sjaju ko dva neba plava, A moje su mutne kao magle sinje... Mladost, ljubav, oganj, sve u grobu spava - Po kosama mojim popanulo inje... |
|
Probudjene trepte daljine i medje. Razdraba se blesak po kosi i luci, K'o da Bosko, sa alaj-barjakom u ruci, U oklopu sjajnom sam pojezdi nedje... Puklo polje, sirom, na cetiri strane, Preko dugih njiva i ravnica svije, Svud orace vidis i rala i brane, I kako iz mrtvih brazda para bije. A tamo k'o gora srebrna i cista Pokrivena nebom Gracanica blista I sjaj s krsta siplje...Trepte daljne medje. Razdraba se blesak po kosi i luci, K'o da Bosko, s alaj-zastavom u ruci, U oklopu sjajnom sam projezdi nedje. |
 
 |